Salah je prerastao nogomet i postao simbol. U Egiptu je figura gotovo mitskih razmjera, u arapskom svijetu kulturna ikona, a globalno — lice koje nadilazi sport. U vremenu kada nogometaši rijetko izlaze izvan okvira terena, on je progovarao o društvu, o ulozi žene, o odgovornosti koju nosi popularnost. Nije bio samo igrač, nego i glas.

Sjećam se kao da je bilo prije par minuta. Sunčano proljetno jutro 2017. godine, ulica Badalićeva, kafić Berka. Robert Prosinečki, kada je u bio u Zagrebu sjedio bi tamo u kutu. Kako su jutra njegov dio dana, ja još onako snen, počeli smo priču o Ligi prvaka, utakmicama, a onda me Robi pitao:

“Kaj je s tvojim Liverpoolom? I meni su ‘nekak’ postali simpatični, a ima jedna dobra vijest. Kupujte Mo Salaha, takvog igrača niste imali dugo.

Pomislio sam, dolazi još jedan dobar igrač, ali koliko dobar. Došao je i dobar trener, ali voli gubiti finalne utakmice. Bilo je to samo jedno obično razmišljanje, što nam donose nova lica. Devet godina kasnije, razmišljam o tome da li bi se jedna, od dvije moguće tribine kultnog stadiona trebale nazvati po – Mohamedu Salahu. Naime, Kop, navijačka tribina ima privilegij da se nikad ne promijeni ime, jedna tribina, ona istočna je nazvana po Kennyju Dalglishu, za mene najboljem igraču koji je nosio crveni dres, ostale su zapadna i sjeverna, gdje je i dio za gostujuće navijače, pa mislim da ne bi bila primjerena.

Tko je, uostalom, mogao pretpostaviti da će se iz transfera koji je u ljeto 2017. prošao gotovo ispod radara roditi jedna od najvećih priča moderne Premier lige? Liverpool je tada iz Rome doveo Mohameda Salaha za 36,9 milijuna funti — iznos koji je djelovao skromno u usporedbi s onim što su istog ljeta izdvojili Chelsea, Manchester United i Arsenal za Moratu, Lukakua i Lacazettea. Još manje je bilo onih koji su vjerovali da će igrač koji se nije snašao u Chelseaju postati simbol jedne ere na Anfieldu. A upravo se to dogodilo: Salah je postao lice momčadi koja će osvojiti dvije Premier lige, Ligu prvaka i ispisati jedno od najupečatljivijih poglavlja u povijesti kluba.

Njegova prva sezona bila je eksplozija kakva se rijetko viđa. Četrdeset i četiri gola u 52 utakmice nisu bili samo brojka, nego manifest jedne nove energije. Svaki pogodak nosio je priču — od onog lob udarca s velike udaljenosti protiv Manchester Cityja, preko virtuoznog slaloma protiv Evertona, do gotovo nemogućeg solo-prodora protiv Tottenhama. Bila je to sezona u kojoj je Salah redefinirao očekivanja, ne samo od sebe, nego i od cijele lige.

No, ono što ga je učinilo istinski velikim nije bio trenutak, nego trajanje. Sezona za sezonom, gol za golom, bez zasićenja, bez velikih padova. Prosjek od 30 pogodaka godišnje nije slučajnost, nego dokaz rijetke kombinacije discipline, instinkta i mentalne čvrstoće. Čak i u optužbama za sebičnost skriva se paradoks — jer broj asistencija otkriva igrača koji je jednako sposoban stvarati kao i zabijati. Kada se zbroje golovi i asistencije, Salah stoji uz bok najvećima, a činjenica da je do tih brojki došao u znatno manje utakmica od svojih prethodnika dodatno naglašava njegovu učinkovitost.

Ipak, njegov utjecaj ne može se svesti na statistiku. Salah je prerastao nogomet i postao simbol. U Egiptu je figura gotovo mitskih razmjera, u arapskom svijetu kulturna ikona, a globalno — lice koje nadilazi sport. U vremenu kada nogometaši rijetko izlaze izvan okvira terena, on je progovarao o društvu, o ulozi žene, o odgovornosti koju nosi popularnost. Nije bio samo igrač, nego i glas.

Zato njegov odlazak, iako logičan u kontekstu vremena koje neumoljivo prolazi, nosi i određenu težinu. Nije to samo rastanak igrača i kluba, nego završetak jedne skladne priče u kojoj su se poklopili trenutak, mjesto i osobnost. Mogućnost odlaska u Saudijsku Arabiju, koja već godinama pokušava privući najveća imena, djeluje kao sljedeće poglavlje u karijeri — možda manje romantično, ali jednako značajno u širem kontekstu nogometa koji se mijenja.

Jer, na kraju, Salahova priča u Liverpoolu ostat će zapamćena ne samo po trofejima i brojkama, nego po osjećaju nečeg rijetkog: savršenog spoja igrača i kluba u pravom trenutku.

Salahova forma u njegovoj devetoj sezoni na Anfieldu je pala, do te mjere da je krajem prošle godine bio izostavljen iz momčadi u nekoliko utakmica, nakon čega je u neformalnom razgovoru s novinarima izjavio da ga je klub “bacio pod autobus”. Ipak, javni sukob s klubom i trenerom Arneom Slotom ove sezone donekle je narušio njegov odnos s dijelom navijača.

“Mislim da je jasno da je netko želio da ja snosim svu krivnju,” rekao je nakon što nije ulazio u igru protiv Leedsa u prosincu.

Liverpool ga je u utorak navečer opisao kao “jednog od najvećih igrača u povijesti kluba”.

Zapravo, nema se tu što puno korigirati – dodati ili oduzeti. Tko je najbolji igrač u povijesti? Kenny Dalglish ili Mo Salah? Veću počast nije mogao dobiti.